Pčelinji produkti

PČELARSTVO je grana poljoprivrede u kojoj se uzgaja i iskorištava pčela (lat. Apis mellifera L.) ili Kranjska medonosna pčela koja ima svoje mjesto i u Časnom Kur"anu u SURI XVI An-Nahl, i koju čovjek od davnina koristi za dobijanje direktnih i indirektnih koristi.

DIREKTNE KORISTI se dobijaju u sljedećim proizvodima:

PČELINJI MED je visokokvalitetna ljudska hrana, koji ima i ljekovita svojstva. MED uglavnom nastaje iz slatkih sokova cvjetova-NEKTARA koga pčele prerade u med koji sadrži u prirodnom obliku: šećere (monosaharide, glukozu i fruktozu), kiseline i metale (Ca, Fe, Mg, Co, P, Na i dr.) i naravno fermente i veliki broj vitamina koji pospješuju biohemijske procese u čovjekovom organizmu.

PČELINJI VOSAK koji ima veliku primjenu u raznim industrijama a posebno u domaćinstvima za kalemljenje voćki i pravljenje raznih mehlema sa mladim maslom protiv težih opeklina, i najveći dio se koristi u pčelarstvu za proizvodnju satne osnove.

Pčelinji otrov je ustvari jedna vrsta feromona kojim pčele stražarice ubodom nepoželjnog neprijetelja obavještavaju druge pčele ostavljajući miris feromona na mjestu uboda tako da brzo ostale pčele nahrle na to mjesto. Kod čovjeka u koži ostaje pčelinja žaoka i nakon kraćeg vremena ona ugiba jer joj zadak ostaje otvoren. Postoje i tzv. električni aparati za uzimanje pčelinjeg otrova a da pčele ne ugibaju tako što se pčele iritiraju blažom strujom i tako one ispuštaju otrov na staklenu ploču koji se onda posebnom metodom struže i koristi u medicini za liječenje raznih bolesti, a ja na pčelinjaku pošto nisam alergičan hvala bogu dragom koristim liječenje direkt u mojoj apoteci.

PČELINJI OTROV (ubod pčela) koristi se u liječenju reumatizma i išijasa, može direktno ubodom pčela na pčelinjaku ili posebnim mastima od specijaliziranih ustanova koje rade sa tim. Ja lično bez problema podnesem dvadesetak uboda pčela po rukama i nogama ali osobe koje su alergične moraju se paziti pogotovo oko očiju i usta(obavezna oprema za alergičare), ali meni prijaju ubodi po rukama malo utrne i nakon par sekundi ništa (fala bogu zdrav ko drijen).

MATIČNA MLIJEČ je specijalna hrana kojom pčele hrane samo maticu i visokokalorična također se njome liječe razne bolesti srca, bubrega, jetre ali se koristi i u kozmetici.

POLENOV PRAH (polen) primjenjuje se u spravljanju dijetetskih i kondicionih preparata za ishranu ljudi a posebno sportaša i male dijece kombinovano sa medom ili sam polenov prah. Polenov prah se stvara u prašnicima cvijeta kao dio reproduktivnog procesa. Kad su prašnici zreli oni se otvore i izbace polen. Zrnca polenovog praha se prenose na tučak istog ili drugog cvijeta iste biljne vrste. Polenov prah se prenosi na razne načine: pomoću vjetra, leptira, šišmiša, ptica i mnogih drugih insekata koji se hrane polenom a svakako najveći značaj u prenošenju polena i oprašivanju biljaka imaju pčele.

Polen je jedini izvor bjelančevina, skroba, masti, vitamina i minerala u ishrani pčelinje zajednice posebno u proljetnom periodu kad ima mnogo mladog legla. Pčele sabiračice posebno u proljetnom i naglom razvoju donose mnogo polena u košnice kojeg pohranjuju u okvire u blizini legla kako bi bio lako dostupan za ishranu legla. Pčelari posjeduju posebne hvatače polena koje postavljaju na ulaz u košnice ali iskusan pčelar zna kad i koliko smije da uzima polena i to od kojih medonosnih biljaka jer svako prekomjerno uzimanje polena od pčela može se negativno odraziti na razvoj pčelinjeg društva pogotovo u proljetnom periodu, a s druge strane se preporučuje obavezno uzimanje polena na kestenu kako bi se spriječilo prekomjerno unošenje polena i tako olakšalo unos nektara. Kao i med tako i polen razlikuje se po boji i mirisu i preporučuje u ljudskoj ishrani bilo da se uzima sam u zrncima ili još bolje pomiješan sa medom. Obavezno voditi računa o alergiji na određene biljne vrste i nikako uzimati polen od tih biljnih vrsta. 

Polen nije klasični lijek, ali povoljno djeluje na organe za varenje, na rad crijeva, vraća apetit, odnosi i najveći umor, može da otkloni simptome nervnih bolesti, psihičkih depresija, probleme sa dijabetesom. Nedostatak vitalnih elemenata izaziva brojne fizičke, nervne i duševne smetnje i poremećaje. Njihov nedostatak izaziva i opadanje otpornosti organizma, kako fizičke tako i psihičke, a organizam postaje podložniji raznim bolestima. Korištenjem polena ovakve bolesti se mogu na potpuno prirodan način i bioloski najefikasnije prebroditi.

PROPOLIS se koristi u pripremanju nekih masti za liječenje raznih rana i sve više se koristi ne samo u alternativnoj nego i u savremenoj medicini i veterini. Propolis je smolasta materija koju pčele radilice počnu još u rano proljeće da sakupljaju kao gustu ljepljivu masu sa lisnih pupoljaka raznog listopadnog i četinarskog drveća, a zatim unose u košnice i njome zatvaraju sve nepotrebne otvore i pukotine kako bi zaštitile svoje leglo od spoljašnjih uticaja; kiše, snijega, vjetra i drugih nepogoda.

Propolis u sebi sadrži oko 55-60% smolastih materija, 8-10 % eterskih ulja (balzama), oko 30% voska, oko 5% polenovog praha. Od mineralnih materija u propolisu ima: mangana, cinka, bakra, kalija, kalcija, fosfora, sumpora, također i manja količina vitamina.

Proplolis ima i svoju vrijednost za čovjeka. Koristi se kao domaća sirovina za pravljenje lijekova za ogrebotine, glavobolju i za druge manje smetnje.

Također propolis u raznim omjerima može se koristiti za razna oboljenja i infekcije: razne vaginalne poremećaje, disajne organe, želučane tegobe, usnu duplju, kožne bolesti, prehlade, reume, čireve... danas se u mnogim apotekama mogu pronaći razne kreme, sirupi ili tzv. kapi na bazi propolisa. Pčele ga također koriste kad im u košnicu uđe nepoželjni neprijatelj (miš, stršljen) koje pčele usmrte ali pošto ih ne mogu iznijeti van košnice, one ih oblijepe (balzamiraju) propolisom tako da im ne smrdi, a ovo su stari Egipćani koristili tako da i danas pronađene mumije iz tog vremena su u dobro očuvanom stanju.

INDIREKTNA KORIST pčela je i do sto puta veća od direktne za čovjeka jer u prirodi oko 85% biljaka su entomofilne (biljke koje oprašuju samo insekti), a od svih insekata kao oprašivača na pčele otpada oko 80% i dokazano je da su poljoprivrednici na čijim parcelama su bili veći pčelinjaci imali i veće i kavalitetnije prinose.

Kranjska medonosna pčela dobila je ime po Kranju u Sloveniji jer je tamo prvi put opisana i jako dobro se adaptirala u našim krajevima. Podnosi veće hladnoće i otporna je dobro na razne bolesti. Ima jak i buran proljetni razvoj i jak instinkt za prikupljanjem hrane i možda je jedina "mahana" ali samo za pčelare početnike što ima izražen rojevi nagon koji smanjuje prinose. Od pčela čovjek može naučiti mnoge stvari samo ih posmatrajući a to je rad, red, zajedništvo i kod njih važi ona parola SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE. 

Pčelinje društvo se sastoji od jedne MATICE (KRALJICE), nekoliko stotina TRUTOVA i nekoliko desetina hiljada PČELA RADILICA.

Glavna uloga Matice jeste da se što prije oplodi i počne nesti jaja. Trutovi kako mnogi misle da ne rade ništa ipak rade. Njihova uloga jeste da kad matice budu spremne za oplodnju brzo izlijeću iz košnica i lete visoko i samo oni najbrži i najjači trutovi oplode maticu u zraku ali oni tad ugibaju jer njihov polni organ ostaje u MATICI kojeg vadi sljedeći koji stigne Maticu i tako redom sve dok Matica ne osjeti da ima dovoljan broj spermatozoida. Matica se vraća tačno u svoju košnicu iz koje je izašla i pčele je dočekuju vesele vade polni organ od zadnjeg truta koji ju je oplodio i brzo je hrane sa Matičnom mliječu da počne nesti jaja od čega zavisi njihov opstanak. Osim što se jadnici žrtvuju i ugibaju prisustvo trutova u košnicama utiče na rad čitavog pčelinjeg društva i održavaju ga u najboljem biološkom ritmu.

Pčele radilice su također važan faktor u košnici. One u ljetnom periodu žive 4-5 sedmica a u zimskom 4-6 mjeseci i nikad ne spavaju i ne odmaraju već stalno rade (i da se insan naibreti). Kad se izlegu prvih nekoliko dana hrane mlade larve, zatim preuzimaju nektar od starih pčela lepezaju krilima i tako isparavaju višak vode iz košnice pa se zato pravi med koji je zreo mora kristalizirati ) u narodu poznato ušećeriti), zatim stražare na ulazu u košnicu da tuđe pčele ne ulaze i kradu med jer se sve pčele jedne košnice poznaju po posebnom feromonu kojeg odaje Matica i tako tačno znaju koja je "njihova". Ostatak svog života pčele radilice iskoriste u prikupljanju nektara, polena, propolisa i na kraju odlaze daleko u prirodu da uginu (božijeg emera) da ne zagađuju svoju košnicu.

Da ne duljim dalje ovo je ukratko, pisaću još ali ako nekog zanima nešto od napisanog ili općenito neka me pita i biće mi čast da nekom pomognem savjetom, ako ja nebudem znao pitaćemo dalje jer uvijek ima neko ko više i bolje zna...