Šta je zapravo med?

Med kao hrana i lijek...

Vjerovatno najpotpunija definicija meda je ona koja kaže da je med slatka tvar koju pčele izrađuju tako što sakupljaju sokove nektarija sa cvijetova ili druge slatke sokove koji se nađu na živim dijelovima biljki (list, pup), obogate ih tvarima iz svog tijela, tu ih prorade, spreme u saće, puste da sazriju u med a potom ga poklapaju voštanim poklopcima.

Hranjiva vrijednost meda ne leži u jednom njegovom sastojku već u nizu raznih sastojaka koji predstavljaju zajedničku prirodnu cjelinu. Med predstavlja čitav arsenal hranjivih materija od ogromne fiziološke i preventivne vrijednosti za ljudski organizam. Pčelinji med sastoji se od 41% voćnog, 34% grožđanog, 1-2% tršćanog sećera, zatim od 18% vode i 6% raznih drugih materija kao sto su vitamini, minerali, enzimi...

Po broju enzima (fermenata) med zauzima jedno od prvih mjesta među prehrambenih proizvodima.

U medu se nalaze organske kiseline (jabučna, limunska, mravlja...) i što je važno u njemu se nalaze prirodni antibiotici. Sve ovo čini med veoma kvalitetnom hranom i lijekom.

Upoređen sa običnim bijelim industriskim sećerom med se ističe svojom lakom svarljivošću, jer odmah iz želudca prelazi u krv bez ikakvih predhodnih izmjena, dok industrijski šećer po unošenju u organizam mora biti prvo pretvoren u proste šećere (voćni i grožđani) da bi u tom obliku mogao biti iskoristen.

Prema tome med nije proizvod ljudskih ruku i industrijski se ne može proizvoditi. I pored toga nesavjesni ljudi i preduzeća proizvode materije po izgledu i okusu slične medu i prodaju ih pod imenom med. Takav proizvod u sebi ne sadrži sve one ljekovite tvari koje pčela iz prirode i iz svog tijela unosi u med.

10 savjeta za pravilnu upotrebu meda

1. Med je mnogo bolje uzimati u mlakom čaju ili mlijeku nego ga jesti.

2. Ako se jede med treba duže držati u ustima, a ne odmah gutati.

3. Po mogućnosti koristiti određene vrste meda za određena oboljenja.

4. Dnevna doza meda, dok traje terapija, za odrasle osobe je 100 grama podjeljena na tri jednaka dijela i to 30-35 gr. u toku dana a uveče 25-30 gr.

5. Doza za djecu, dok traje terapija je 30 grama dnevno, a dijeli se na tri jednaka dijela. Terapija medom traje najviše dva mjeseca, a onda se pravi pauza 15 dana. Potom se terapija ponovi.

6. Sluzokoža zeludca i crijevnog trakta brzo i lako upija med, pa je med katalizator (provodnik) raznih korisnih sastojaka, naročito vitamina i kalcija te zbog te njegove osobine u med se dodaju potrebni vitamini i medikamenti kako bi prirodnim putem bili uneseni u organizam.

7. Med se ne smije zagrijavati i stavljati u caj ili mlijeko toplije od 40 stepeni C, jer se tako unistava holin, etericna ulja, i drugi korisni sastojci.

8. Odležan med se kristalizira što je dokaz pravog meda.

9. Smatra se da je med najbolje uzimati svakodnevno u manjim kolicinama sa rastvorom jabukovog sirceta i vode na sobnoj temperaturi, kao napitak uz jelo ili umjesto vina ili vode.

10. Opća pravila su:

- djeci davati tri puta dnevno po kafenu kašićicu meda, a odrasli i bolesni uzimaju tri puta dnevno po jednu kašiku.

-oni koji nemaju dovoljno kiseline u organima za varenje (ahiličari) med uzimaju prije jela.

-oni koji imaju višak kiseline (hiperacibitet), "cirasi" i drugi treba da med uzimaju nakon jela.

Košnica

Košnica je stan za pčele u kojem smještaju zalihe hrane, razmnožavaju se i održavaju pčelinje društvo.

U savremenom pčelarstvu košnica je oruđe kojim se iskorištava pčelinje društvo. Istovremeno se preko košnice, uz primjenu i drugih metoda, regulišu instinkti pčela.

Zato svaka košnica treba da zadovolji dvije vrste uslova; jedne, koji zadovoljavaju biološke potrebe pčela i druge, da omogući pčelaru bolje iskorištavanje pčelinjeg društva. Košnica trebe da zaštiti pčelinje društvo od spoljnih vremenskih nepogoda i hladnoće, vjetra, kiše, vrućine, pretjerane vlažnosti, te od pčelinjih neprijatelja i štetočina, kao i od pčela kradljivaca.

Košnica treba da omogući pčelama izlijetanje i ulijetanje te normalno kretanje između saća, kao i provjetravanje kođnice. U košnici treba da bude dovoljno prostora kako bi se omogućilo pčelinjem društvu normalno razviće (izgradnja saća za leglo i smještaj sakupljene hrane). Smanjen prostor povećava nagon za rojenje.

Košnica treba da zadovolji biološke zahtjeve pčelinjeg društva (razmaci u košnici) te da se u svako doba može prilagoditi veličini pčelinjeg društva, količini legla i paši.

Košnica treba da je jednostavne konstrukcije, laka po težini, bez suvišnih dijelova, kao i da svi djelovi lako naliježu jedan na drugi, i po mogućnosti da je što jeftinija.

Dijelovi košnice su; podnjača sa letom, tijelo košnice, okvir (ram),hranilica sa zbijegom i krov košnice.

Osobine pčelarstva

Osobine pcelarstva su slijedece;

Rentabilnost - Oprema za pcelarstvo(kosnice,pribor i alat)nije skupa. Jednom nabavljena, ako se čuva i odrzava moze trajati i do 50 godina. S obzirom da su proizvodi pcelarstva uvijek trazeni i na cijeni, ulozeni kapital se brzo vraca. Često je rentabilnost ogranicena vremenskim uslovima, te je pcelarstvo podlozno kolebanjima koje uslovljavaju vremenske prilike. Radi toga klimatrski uslovi mogu dovesti u pitanje rentabilnost pcelarstva. 

Neograničenost bavljenja pčelarstvom - Za uzgajanje (drzanje) pcela nije potreban vlastiti zemljisni posjed, jer za postavljanje kosnice netreba veci prostor. Pcelarstvom se mogu baviti sva zanimanja, kako muskarci tako i zene. Ovo daje mogucnost da pcelarstvo bude mnogima glavno ili sporedno zanimanje.

Nezavisnost za određeni prostor - Pcele skupljaju hranu u radijusu do 10 km,te se ne postavlja pitanje naknade vlasnicima za pcelinju pašu. Znači, pčele slobodno posjecuju cvjetove, bez obzira kome pripada zemljiste na kome raste medonosno bilje. Ukoliko se ukaze bolja pcelinja pasa u nekom kraju, kosnice sa pcelama se lako prenose sa jednog mjesta na drugo, a pri tome pcelinje drustvo ne trpi stetu.

Pčelarstvo kao sport - U radu sa pčelama nailazimo na veliki broj kombinacija (pčelinja paša, razvoj društva, uzgoj matice, zaštita pčela i dr.) te su radi toga momenti sporta jako naglašeni. Ove kombinacije zahtijevaju veliki broj rješenja (kao u šahu). Zbog toga pčelarstvo ima jako mnogo pristalica kojima ovo čini razonodu.

Rojenje pčela

Rojenje pčela je poseban fenomen u pčelartstvu. Pčelinje društvo kad postigne svoj maximum razvoja i pčelama postaje tijesno, nemaju šta da rade, višak mladih pčela one počinju da grade matičnjake iz kojih se izlegu mlade matice a stara matica sa otprilike polovinom pčela odlazi van i hvata se za najbliže drveće, kruške, jabuke...

Ako kojim slučajem matica ne izađe na drvo sve pčele se vraćaju nazad dok i ona ne izađe i nakon određenog vremena ako pčelar ne skine roj sa grane on u međuvremenu kad mu se vrate pčele tzv. izvidnice koje negdje pronađu smještaj (udubljenje u drveću, dimnjaci idr) roj odlazi u to svoje novo sklonište. Ovo je jako interesantan fenomen i kad na hiljade pčela kruže iznad košnice i onda se polako spuštaju na jednu granu. U novoj košnici se "rađa" mlada matica i društvo nastavlja sa radom kao da se ništa nije desilo, i na ovakav način su društva u prirodi i razmnožavala se bez problema dok najveća zvijer današnjice čovjek nije narušio prirodu i njene resurse u svojoj pohlepi.

Pčelinji produkti

PČELARSTVO je grana poljoprivrede u kojoj se uzgaja i iskorištava pčela (lat. Apis mellifera L.) ili Kranjska medonosna pčela koja ima svoje mjesto i u Časnom Kur"anu u SURI XVI An-Nahl, i koju čovjek od davnina koristi za dobijanje direktnih i indirektnih koristi.

DIREKTNE KORISTI se dobijaju u sljedećim proizvodima:

PČELINJI MED je visokokvalitetna ljudska hrana, koji ima i ljekovita svojstva. MED uglavnom nastaje iz slatkih sokova cvjetova-NEKTARA koga pčele prerade u med koji sadrži u prirodnom obliku: šećere (monosaharide, glukozu i fruktozu), kiseline i metale (Ca, Fe, Mg, Co, P, Na i dr.) i naravno fermente i veliki broj vitamina koji pospješuju biohemijske procese u čovjekovom organizmu.

PČELINJI VOSAK koji ima veliku primjenu u raznim industrijama a posebno u domaćinstvima za kalemljenje voćki i pravljenje raznih mehlema sa mladim maslom protiv težih opeklina, i najveći dio se koristi u pčelarstvu za proizvodnju satne osnove.

Pčelinji otrov je ustvari jedna vrsta feromona kojim pčele stražarice ubodom nepoželjnog neprijetelja obavještavaju druge pčele ostavljajući miris feromona na mjestu uboda tako da brzo ostale pčele nahrle na to mjesto. Kod čovjeka u koži ostaje pčelinja žaoka i nakon kraćeg vremena ona ugiba jer joj zadak ostaje otvoren. Postoje i tzv. električni aparati za uzimanje pčelinjeg otrova a da pčele ne ugibaju tako što se pčele iritiraju blažom strujom i tako one ispuštaju otrov na staklenu ploču koji se onda posebnom metodom struže i koristi u medicini za liječenje raznih bolesti, a ja na pčelinjaku pošto nisam alergičan hvala bogu dragom koristim liječenje direkt u mojoj apoteci.

PČELINJI OTROV (ubod pčela) koristi se u liječenju reumatizma i išijasa, može direktno ubodom pčela na pčelinjaku ili posebnim mastima od specijaliziranih ustanova koje rade sa tim. Ja lično bez problema podnesem dvadesetak uboda pčela po rukama i nogama ali osobe koje su alergične moraju se paziti pogotovo oko očiju i usta(obavezna oprema za alergičare), ali meni prijaju ubodi po rukama malo utrne i nakon par sekundi ništa (fala bogu zdrav ko drijen).

MATIČNA MLIJEČ je specijalna hrana kojom pčele hrane samo maticu i visokokalorična također se njome liječe razne bolesti srca, bubrega, jetre ali se koristi i u kozmetici.

POLENOV PRAH (polen) primjenjuje se u spravljanju dijetetskih i kondicionih preparata za ishranu ljudi a posebno sportaša i male dijece kombinovano sa medom ili sam polenov prah. Polenov prah se stvara u prašnicima cvijeta kao dio reproduktivnog procesa. Kad su prašnici zreli oni se otvore i izbace polen. Zrnca polenovog praha se prenose na tučak istog ili drugog cvijeta iste biljne vrste. Polenov prah se prenosi na razne načine: pomoću vjetra, leptira, šišmiša, ptica i mnogih drugih insekata koji se hrane polenom a svakako najveći značaj u prenošenju polena i oprašivanju biljaka imaju pčele.

Polen je jedini izvor bjelančevina, skroba, masti, vitamina i minerala u ishrani pčelinje zajednice posebno u proljetnom periodu kad ima mnogo mladog legla. Pčele sabiračice posebno u proljetnom i naglom razvoju donose mnogo polena u košnice kojeg pohranjuju u okvire u blizini legla kako bi bio lako dostupan za ishranu legla. Pčelari posjeduju posebne hvatače polena koje postavljaju na ulaz u košnice ali iskusan pčelar zna kad i koliko smije da uzima polena i to od kojih medonosnih biljaka jer svako prekomjerno uzimanje polena od pčela može se negativno odraziti na razvoj pčelinjeg društva pogotovo u proljetnom periodu, a s druge strane se preporučuje obavezno uzimanje polena na kestenu kako bi se spriječilo prekomjerno unošenje polena i tako olakšalo unos nektara. Kao i med tako i polen razlikuje se po boji i mirisu i preporučuje u ljudskoj ishrani bilo da se uzima sam u zrncima ili još bolje pomiješan sa medom. Obavezno voditi računa o alergiji na određene biljne vrste i nikako uzimati polen od tih biljnih vrsta. 

Polen nije klasični lijek, ali povoljno djeluje na organe za varenje, na rad crijeva, vraća apetit, odnosi i najveći umor, može da otkloni simptome nervnih bolesti, psihičkih depresija, probleme sa dijabetesom. Nedostatak vitalnih elemenata izaziva brojne fizičke, nervne i duševne smetnje i poremećaje. Njihov nedostatak izaziva i opadanje otpornosti organizma, kako fizičke tako i psihičke, a organizam postaje podložniji raznim bolestima. Korištenjem polena ovakve bolesti se mogu na potpuno prirodan način i bioloski najefikasnije prebroditi.

PROPOLIS se koristi u pripremanju nekih masti za liječenje raznih rana i sve više se koristi ne samo u alternativnoj nego i u savremenoj medicini i veterini. Propolis je smolasta materija koju pčele radilice počnu još u rano proljeće da sakupljaju kao gustu ljepljivu masu sa lisnih pupoljaka raznog listopadnog i četinarskog drveća, a zatim unose u košnice i njome zatvaraju sve nepotrebne otvore i pukotine kako bi zaštitile svoje leglo od spoljašnjih uticaja; kiše, snijega, vjetra i drugih nepogoda.

Propolis u sebi sadrži oko 55-60% smolastih materija, 8-10 % eterskih ulja (balzama), oko 30% voska, oko 5% polenovog praha. Od mineralnih materija u propolisu ima: mangana, cinka, bakra, kalija, kalcija, fosfora, sumpora, također i manja količina vitamina.

Proplolis ima i svoju vrijednost za čovjeka. Koristi se kao domaća sirovina za pravljenje lijekova za ogrebotine, glavobolju i za druge manje smetnje.

Također propolis u raznim omjerima može se koristiti za razna oboljenja i infekcije: razne vaginalne poremećaje, disajne organe, želučane tegobe, usnu duplju, kožne bolesti, prehlade, reume, čireve... danas se u mnogim apotekama mogu pronaći razne kreme, sirupi ili tzv. kapi na bazi propolisa. Pčele ga također koriste kad im u košnicu uđe nepoželjni neprijatelj (miš, stršljen) koje pčele usmrte ali pošto ih ne mogu iznijeti van košnice, one ih oblijepe (balzamiraju) propolisom tako da im ne smrdi, a ovo su stari Egipćani koristili tako da i danas pronađene mumije iz tog vremena su u dobro očuvanom stanju.

INDIREKTNA KORIST pčela je i do sto puta veća od direktne za čovjeka jer u prirodi oko 85% biljaka su entomofilne (biljke koje oprašuju samo insekti), a od svih insekata kao oprašivača na pčele otpada oko 80% i dokazano je da su poljoprivrednici na čijim parcelama su bili veći pčelinjaci imali i veće i kavalitetnije prinose.

Kranjska medonosna pčela dobila je ime po Kranju u Sloveniji jer je tamo prvi put opisana i jako dobro se adaptirala u našim krajevima. Podnosi veće hladnoće i otporna je dobro na razne bolesti. Ima jak i buran proljetni razvoj i jak instinkt za prikupljanjem hrane i možda je jedina "mahana" ali samo za pčelare početnike što ima izražen rojevi nagon koji smanjuje prinose. Od pčela čovjek može naučiti mnoge stvari samo ih posmatrajući a to je rad, red, zajedništvo i kod njih važi ona parola SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE. 

Pčelinje društvo se sastoji od jedne MATICE (KRALJICE), nekoliko stotina TRUTOVA i nekoliko desetina hiljada PČELA RADILICA.

Glavna uloga Matice jeste da se što prije oplodi i počne nesti jaja. Trutovi kako mnogi misle da ne rade ništa ipak rade. Njihova uloga jeste da kad matice budu spremne za oplodnju brzo izlijeću iz košnica i lete visoko i samo oni najbrži i najjači trutovi oplode maticu u zraku ali oni tad ugibaju jer njihov polni organ ostaje u MATICI kojeg vadi sljedeći koji stigne Maticu i tako redom sve dok Matica ne osjeti da ima dovoljan broj spermatozoida. Matica se vraća tačno u svoju košnicu iz koje je izašla i pčele je dočekuju vesele vade polni organ od zadnjeg truta koji ju je oplodio i brzo je hrane sa Matičnom mliječu da počne nesti jaja od čega zavisi njihov opstanak. Osim što se jadnici žrtvuju i ugibaju prisustvo trutova u košnicama utiče na rad čitavog pčelinjeg društva i održavaju ga u najboljem biološkom ritmu.

Pčele radilice su također važan faktor u košnici. One u ljetnom periodu žive 4-5 sedmica a u zimskom 4-6 mjeseci i nikad ne spavaju i ne odmaraju već stalno rade (i da se insan naibreti). Kad se izlegu prvih nekoliko dana hrane mlade larve, zatim preuzimaju nektar od starih pčela lepezaju krilima i tako isparavaju višak vode iz košnice pa se zato pravi med koji je zreo mora kristalizirati ) u narodu poznato ušećeriti), zatim stražare na ulazu u košnicu da tuđe pčele ne ulaze i kradu med jer se sve pčele jedne košnice poznaju po posebnom feromonu kojeg odaje Matica i tako tačno znaju koja je "njihova". Ostatak svog života pčele radilice iskoriste u prikupljanju nektara, polena, propolisa i na kraju odlaze daleko u prirodu da uginu (božijeg emera) da ne zagađuju svoju košnicu.

Da ne duljim dalje ovo je ukratko, pisaću još ali ako nekog zanima nešto od napisanog ili općenito neka me pita i biće mi čast da nekom pomognem savjetom, ako ja nebudem znao pitaćemo dalje jer uvijek ima neko ko više i bolje zna...

Rojenje kod pčela

U proljeće kad se pčele razbiju iz zimskog klubeta (klupka), odnosno u periodu razvoja pčelinje društvo preduzima sve da matica položi što više jaja kako bi se društvo što brže razvilo. Tokom vremena pčelinje društvo se razvija i u košnici stalno dolazi do sužavanja prostora, a i broj mladih pčela na jednu larvu se povećava, tako da mnoge od njih ostanu nezaposlene. U to vrijeme u pčelinjem društvu pojavljuje se rojevi nagon. 

Tad počinje izgradnja matičnjaka i pčelar to mora primjetiti. Ukoliko pčelar ne interveniše pčele zatvaraju prve matičnjake i matica polaže sve manje i manje jaja, a njeni jajnici se postepeno smanjuju, tako da matica postaje sve pokretljivija i sve tanja i lakša. Kad matičnjaci sazriju čim to vremenski uvjeti dozvole iz košnice izlijeće prvi roj (prvenac), sa starom maticom i mladim pčelama a u košnici ostaje više mladih matica. Ukoliko pčelar opet ne interveniše ako je društvo jako rojiće se vjerovatno i drugi roj a možda i treći. Ovakvo društvo koje se roji svakako nije rentabilno i zato pčelar mora poznavati predzanke rojenja. 

UZROCI ROJENJA: 

Postoji mnogo uzroka rojenja kao što su: stješnjavanje legla, stješnjavanje pčela u plodištu, nedovoljno izlučivanje voska, nedovoljna ventilacija, visoke temperature itd. Ovakvo rojenje se naziva prirodno rojenje, a društva se u savremenom pčelarstvu razrojavaju i vještačkim putem. 

Trganje matičnjaka je mukotrpan posao i pčelar opet nije siguran je li sve potrgao i dovoljno je da se jedan previdi i doći će do rojenja zato pčelar u rano proljeće čim osjeti da je društvo krenulo sa razvojem odnosno kad matica počne da povećava nošenje jaja, treba da prvo ako je zazimio na dva tijela, prvo da rotira oba tijela za 180 stepeni, nakon petnaestak dana dok se pčele malo konsoliduju i matica opet počne da leže "punom parom" treba da rotira gornje i donje tijelo. Nakon određenog vremena potrebno je dodavati treće tijelo sa nekoliko satnih osnova. Nadalje ako matica nosi sve više i više a to je petaestak dana pred glavnu pašu e sad to zavisi kome i gdje je glavna paša, tad treba maticu sa dva do tri okvira zatvorenog legla i ostalo samo satna osnova spustiti u prvo tijelo i na njega staviti hanemanovu rešetku, kako matica ne bi mogla proći gore u gornja tijela. Ovako će se spriječiti rojevi nagon, povećati pčellinje društvo i naravno unos meda. Sretno.